Soungalo Coulibaly

Soungalo Coulibaly

Zašto je za afričkog djembefolu važno snimiti CD?
Od svog rođenja volim i sviram djembe. Želio sam da ljudi čuju moje ideje i sve što radim, da slušaju djembe i u svom domu. Nakon što sam snimio CD samo sa udaraljkama i djembeom, puno sam razmišljao kako snimiti CD s djembeom i ostalim instrumentima. Razmišljao sam o tome kako prilagoditi djembe i odabrati instrumente tako da među glazbenicima nema napetosti.

Da li pomoću glazbe želiš prenijeti neku poruku?
Djembe, svojim ritmom, svojim zvukom može dići na noge cijelo selo. Puno sam svirao tradicionalne ritmove u selu, najavljivao sam i govorio, bilo za okupljanja, za starce, kod susreta mladih, obrade polja, vjerskih obreda. Dakle, u selu sam bio glasnik. Sa svojim djembeom sam puno govorio u selu, poslao puno poruka i puno komunicirao.

Možeš li nam nešto reći o odabiru naziva tvog posljednjeg albuma "Sankan Oulila"? Da li sadrži tvoje kompozicije ili većinu tradicionalnih ritmova?
Moj prvi CD ima naziv "Laila ilala". To je bio album s tradicionalnom glazbom i ritmovima. Međutim, djembe ima samo tri osnovna zvuka i zato sam pokušao kreirati nove aranžmane za djembe na osnovu tradicionalnih. Komponirao sam prateće dionice djembea za poznate tradicionalne pjesme. U mojim aranžmanima, unutar pratnje uvijek se čuju tradicionalni dijelovi. Naime, moram usmjeriti pjevačice tako da bi znale da je to ista pjesma, međutim, na drugoj osnovi.
Moj posljednji album sadrži osobne kompozicije s aranžmanima koji se zasnivaju na ritmovima Mendiani i Dudumba. Slušao sam dijelove Dudumbe, veliki dunun bubanj, promijenio sam osnovu tog instrumenta, zatim sam dodao sangban kojeg sviram na drugačiji način. Aranžman podsjeća na ritam Dudumba. Trudio sam se napraviti takav aranžman koji ostavlja prostor plesačicama i pjevačicama. To mi omogućuje usklađivanje s pjesmom i ostalom glazbom, kao u jazzu. I žene i muškarci vole moje ritmove. Kad sam svirao u nekim selima, stariji ljudi su prepoznali neke tradicionalne ritmove i plakali su. Neki su prepoznali ritmove koji su se svirali samo jednom godišnje. Stariji su me došli pozdraviti kao djembefolu jer su čuli ritam koji ih je podsjetio na vrijeme njihovih roditelja, a ja te ritmove nisam čuo.
Na novom albumu, budući da poznajemo ritmove koji se sviraju na balafonu ili kori, možemo krenuti od tradicije i modernizirati je. Također sam kreirao i neke pjesme, kao i glazbu. Nekima se više sviđa tradicionalni dio, a drugima moderniji.

Što je to "Flez musique" [fle glazba]?
To je igra riječi. Na Bambara jeziku, "flez" znači "gledaj me". Osobno, više volim kad ljudi dođu gledati glazbu i glazbenike na bini da bi bolje mogli razumijeti i procijeniti glazbu. Nitko drugi nije svirao ovu glazbu koju sam nazvao "Flez musique". Udružio sam instrumente koji se nikada nisu zajedno svirali. Kreirao sam plesne korake za svaku skladbu. I zato trebaš doći "vidjeti" našu glazbu. Dođi slušati ali i vidjeti naše plesačice i plesače.

Rodom si iz Malija, a živiš u Obali Bjelokosti. Da li je to tvoj odabir?
Ne. Moji roditelji i rodbina žive u Maliju. Moj otac, koji je bio u godinama, molio me da idem u Obalu Bjelokosti potražiti brata koji je tamo otišao i kojeg nismo vidjeli deset godina. Pomislio sam, ako ga i ne nađem, uvijek ću moći tražiti posao sa svojim djembeom. Počeo sam slušati glazbu Obale Bjelokosti i prilagođavati se. Pronašao sam brata koji se vratio u Mali, a ja sam ostao u Obali Bjelokosti, u gradu Bouake, jer mi je dobro išlo s glazbom.

TRADICIJA

Koja je danas uloga griota?
Stvari se mijenjaju. Griot ima različite aktivnosti. Neke i dalje obavlja, a druge polako nestaju. Naša djeca se razlikuju od nas. Ljudi sve više vole novac i ne daju više toliko kao prije.
Griot bi danas bio novinar, glasnik i posrednik. Danas su mladi sve manje i manje zainteresirani za tradiciju. Oni sviraju tamo gdje ima novaca i odbijaju da ih se "iskorištava".

Da li imaš svoj odgovor na pitanje o nastanku djembea?
Djembe dolazi iz Mandingue kulture, između Malija i Gvineje. Djembe je postao poznat i razvio se preko različitih ansambala. U mom selu, postojali su različiti nazivi i oblici djembea, primjerice "sabani" koji je po obliku i načinu sviranja sličan djembeu. Ja sam svirao sabani, rukama ili palicom. Sabani je pratio bubanj "bari", sličan dununbi, koji se na jednoj strani svira palicom, a na drugoj golom rukom. Puno sam svirao ove instrumente u različitim obredima. Također je postojao kalabaš zvani "barakun" (sa 3 tona kao i djembe) koji se svirao u pratnji balafona. Prvi put sam čuo djembe u gradu Markala, a svirao ga je Mande glazbenik Lasine Keita. Tada sam već dobro svirao različite udaraljke ali sam ih sve ostavio zbog djembea. Slušao sam majstora i "krao" osnove.

Što misliš o zanimanju Zapada za djembe?
Ljudi jako vole zvuk djembea, znatiželjni su i žele razumijeti tehniku sviranja. Djembe govori i zove ih svojim zvucima, a ljudi ga žele dodirnuti da bi ga razumjeli.

Da li smatraš da postoji potreba za očuvanjem nasljeđa uslijed opasnosti od nestanka nekih ritmova zbog socijalnih promjena?
U prošlim vremenima, tradicionalni ritmovi su se svirali da bi okupili mještane. Danas moramo ponovo otkriti ritmove koji su s razlogom postali tradicionalni. Svaki ritam je imao svoj razlog. Ritam "komo" svirao se pod maskama kod rušenja stabla i prinošenja žrtve u svetom drvetu. Međutim, danas više ne postoji takva maska. Kako ćemo onda ponovo stvoriti i nazvati ritmove ove vrste? Naš preci nas čekaju pod drvećem da bi nam objasnili stvari.
Svi djembefole koji danas imaju 40 godina, vježbali su za obrede. Puno sam svirao na religijskim svećanostima. Ponekad se vratim u svoje selo i plačem jer mi nedostaju stvari koje sam nekad radio. I to je šteta. Stari su otišli. Buduće generacije će stvarati ritmove koji se neće odnositi na osjećaje i uspomene na tradiciju.

Misliš li da postoji problem razmjene između sviranja na selu i više tehničkog sviranja u gradovima?
Pozivam mlade da uče tradicionalnu glazbu da bi je sačuvali.
Puno sam dobrovoljno radio za starije koji su mi pričali o nastanku ritmova. Mladi to ne žele. Ja nisam dobio novac, ali dobio sam nešto drugo.

GLAZBENA IGRA

Kako gledaš na djembe sa melodijskog stanovišta?
Cijeli život sam istraživao nove stvari s njegova tri zvuka i uvijek sam volio taj instrument koji me hranio. Želim da zvuči drugačije i da me "nasmije" prije nego što ga predstavim javnosti. Ako djembe to voli, tražim od njega da mi kaže druge stvari. Svakoga dana tražim novu melodiju kao za večerašnji koncert.

Da li je način sviranja dunova u okomitom položaju novijeg datuma?
Razmišljali smo o tome da bi ovaj način sviranja donio novi sklad ritmovima.

PODUKA

Da li organiziraš radionice u Africi s Europljanima?
Da, u Africi i ovdje u Europi, podučavam tradiciju na način na koji sam ja učio. To je moj cilj. Ne "kradem" od drugih, ne ponavljam ono što podučavaju drugi. Kamo god idem, brinem za napredak učenika.

S Mamady Keitom si potpisao "izjavu majstora". Osjećaš li da imaš misiju?
Volim podučavati one koji me žele vidjeti, inače ne bih bio glazbenik.
Ne volim biti "gazda". Više volim raditi u grupi nego voditi.
Moje učenje je vrlo teško. Radim to onako kako sam naučio, bez prilagođavanja i ne mislim mijenjati svoj karakter. Ako sviraš tako da miluješ kožu djembea, kažem ti da odeš i objasnim da s djembeom svi osjećamo bol. Ti si mene odabrao i zato sviraj kao što ja sviram. I vikati ću na tebe, uzeti ću palicu i ako ne budeš dobro svirao, udariti ću te!

Zar i bjelce?
I bjelce! Bez razlike!
Ako te bole ruke, nastaviti ćeš svirati. Tako sam ja učio. Dakle, prije mojih tečaja, potrebno je dobro se koncentrirati na suzbijanje boli, jer i mene je boljelo. Eto.

Tvoja način podučavanja je jednak za afričke i europske učenike.
Da! Ali u početku, kad sam imao prve tečajeve, sažaljevao sam Europljane. Učenike koji me danas prate tukao sam nogom dok nisu svirali ono što sam tražio. Mislio sam da Europljani mogu svirati ako im objasniš. Nisam se pomakao s mjesta sve do prije četiri godine. Ako ne gnjavim učenike, ništa im ne ulazi u glavu.

Ali ne želi svatko biti profesionalac?
To me se ne tiče. Ti si došao, želiš naučiti. Ako si došao samo za jedan vikend, baš me briga. Ja ti dajem svoj način rada, čak i ako nakon toga nećeš više svirati. Ali ne mogu reći, ovaj mi izgleda kao da je "došao na vikend". To nije moj posao. Jedno vrijeme, u Europi su svi htjeli biti solisti. To ne odobravam. Mislim da je to loš plan! "Želimo deset varijacija." Ali varijacije dolaze iz osnova. Zato je moje podučavanje jednako za bijelce i Afrikance. Teško, vrlo teško. Za svakoga.

Što misliš o metodama učenja koje nastaju u posljednje vrijeme? Koja metoda se tebi čini dobrom?
Tek nedavno sam se počeo baviti podučavanjem. 34 godine sviram djembe. Metode ne mogu naučiti svirati djembe. To ti kažem ja, Soungalo. Afrički glazbenici nemaju metodu. Kretnje ramena, zglobova, kretnje glavom, pokreti noge, bol u leđima ne dolaze iz metode. Moraš dići ruku da bi nešto odsvirao. To ne dolazi iz metode. Ovo ne kažem za ostale instrumente, već za djembe. Treba vidjeti način držanja i pokrete glazbenika. To ne dolazi iz nikakve metode.

Kako vidiš razvoj djembea u svijetu?
Djembe se dobro razvija. Međutim, današnja omladina je krhka, slabog zdravlja, teško podnosi bol, boji se svirati. Mnogi započnu ali ubrzo odustaju. To je loše.

Hvala lijepa.
Nema na čemu!

Autor piloga: Christophe Delaeter
preuzeto sa stranice www.djembe.com
Preveo i prilagodio sa francuskog: Julio Franin