Dubravko Lapaine - Didgeridoo

dudo_didge

Dubravko Lapaine

1. Kad si nabavio prvi didgeridoo i gdje?!

- Prvi, baš svoj, didgeridoo sam nabavio 2000. god. u Amsterdamu.

2. Tko te naučio svirati didgeridoo i na koji način bi opisao svoj stil sviranja s obzirom da postoje dva opće poznata stila sviranja didgeridooa a to su aboridžinski - yolngu - stil te moderni, zapadni - balanda - stil?!

- Postojali su ljudi koji su me učili i postojale su cijevi koje su me učile. Nikad nisam imao učitelja koji bi pazio na mene i pratio moj razvoj. Učio sam direktno ili indirektno od ljudi koje bih sretao- uzivo ili na netu, a koji su imali nesto za dati u sviračkom smislu. Ako želiš, mogu ih nabrajati. No daleko više i dublje sam učio od cijevi u ono puno vremena koje provodim s njima.
Teško mi je odrediti kojim "stilom" sviram, on je neka podvrsta balanda sviranja, no kako je u procesu nastajanja, u eksperimentalnoj fazi u ovom vremenu teško ga je imenovati. Recimo da su mu glavne karakteristike i razlike od većine balanda sviranja: sviranje paralelnih dionica, drugačije- intenzivirane, izvrnute i uvrnute tehnike disanja, sviranje dubokih i vrlo dubokih cijevi i intenzivna i ekstenzivna upotreba glasa na neklasičan "didg" način.

3. Koliko ti je trebalo da savladaš tehnike disanja?!

- Ne razmišljam u terminima da tehniku disanja mogu "savladati". Ona je neizmjerno dublja, jača, spretnija od mene. Ja znam jedan mali dio, ne mogu ni odrediti koji. No stalno otkrivam nove mogućnosti disanja i to je osnova na kojoj je vrlo doslovno moje cijelokupno sviranje izgrađeno.

4. Gdje bi ljudi iz hrvatske mogli naučiti svirati didgeridoo i gdje bi isti mogli nabaviti?!

- Za oba ta pitanja mi se mogu javit, najbolje mailom ( doodeaux@gmail.com ) - vjerujem da im mogu pomoći, ako ničim drugim, onda savjetom. Kod nas se redovito događaju razni tečajevi i radionice, a ima i dobrih instrumenata. Samo se treba malo raspitat.

5. Da li sviraš isključivo na Eukaliptusovim didgeridooima ili nekoj drugoj vrsti i koja je razlika?!

- Sviram na nekoliko vrsta eukaliptusa, no sviram i na instrumentima od domaćih vrsta drva. Od domaćih vrsta su mi omiljeni akacija i grab. Svojstvo eukaliptusa (ukratko) je da je vrlo tvrd i zbog toga mu ton može bit čišći, izraženiji. Osim toga, postoji i jasna vizualna razlika jer su neke vrste eukaliptusa intenzivno crvene boje.

6. Među domaćim web stranicama postoji i jedna tematski posvećena didgeridooima a zove se didgiland. Da li si ti imao kakvu ulogu u pokretanju iste?!  www.digiland.com

- Jesam. Napravio sam je kad sam bio mlad;-)

7. Tvoji nastupi ne sastoje se samo od glazbene kompozicije, već i svojevrsnih monologa i interakcije sa publikom. Sukladno s time, koji efekt želiš postići kod publike te kad smatraš da je tvoj nastup bio uspješan?!

- Uvijek me smetao taj pojam "high arta" koji je ljudima nepristupačan. Gubio mi se smisao te "umjetnosti", jer za koga je ona namijenjena? Osim toga muzika je sama po sebi već dosta apstraktna i čovjek po inerciji lagano moze upasti u kategoriju nerazumljivosti "običnom" puku. O tome se i ne priča baš puno, to je jednostavno opće prihvaćeno. Ja imam potrebu reć neke stvari jasno, što jasnije mogu. Želim dat neku poruku ili prenijeti neku energiju. Želim tome dat tonu težine smisla kojeg sam ja osjetio, inače ne znam što radim. Pjesme su mi oblikovane na taj način, ali na koncertu imam mogućnost napraviti još više za taj prijenos. I koncert mi služi da stvorim atmosferu, medij u kojem to lakše teče. Na kraju naravno svako radi svoju interpretaciju i na stvari kao što su nijansiranje dojmova i misli, to ne mogu utjecat. Al mogu utjecat na to da ako ti zelim reć "volim te" da ti ne zaljepim šamar da ti to pokažem, pa da si ti "malo razmisliš". Vjerujem da mogu bit jasniji od toga, pa makar ispao naivan.

8. Hoće li se nastupi sa Markom kretati u istom smjeru, kao performans ili nešto drugo?!

- Isprva sam "mislio" da neće, al čini se da ja tu nemam kaj "misliti". Mislim da je to način na koji funkcioniram i vidim stvari. I nova pjesma koju radimo me potakla na razmišljanje kako je pretočiti u nastup. Pa bi najkraći -komprimirani odgovor bio DA (ako mi gospon Ritosha dopusti). Zagrada je i dalje dio kompresije=)

9. Kad je počela vaša suradnja?!

-Krenuli smo sa suradnjom prije nešto manje od dvije godine (čini mi se) i u početku smo dosta tražili pravu formu izraza. Na neki način smo već u startu zvučali dosta slično kao danas, ali nam je nedostajala dublja povezanost i forma(t).
Naša povezanost se temelji na činjenici da svirač klavira ima odlike razmišljanja svirača didgeridooa i obrnutno, makar mi nismo multiinstrumentalisti. Bar ne još javno. Kombinacija instrumenata je iz te perspektive slučajnost, jer smo se mi našli kao osobe, a instrumenti su nas slijedili kakvi već jesu. Iz druge perspektive smo mi slučajnost, dakako, a instrumenti se odlično zabavljaju.

10. Jeste imali još kakve zajedničke “projekte” osim aktualne suradnje?

-Istaknuli bismo da smo radili glazbu za otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, 2008. i glazbu za zatvaranje predstave Priča puno priča 2007.. Iz toga se može zaključiti da je naša glazba ključ za otvaranje i zatvaranje nekih vrata, i da bismo 2009. mogli nešto zaključat.

11. Planovi u 2009.

-Naša dvijetisućedevetna odluka je snimiti album. Nadamo se i vjerujemo ove godine. No prvo Lapaine snima solo album, a onda duo nalazi svoju uzletišnu prostorno vremensku šansu. Trenutno se naše snimke ne mogu nigdje ni kupiti ni skinuti, nego samo čuti na našoj stranici i na myspace-u. No na novom didgeridoo solo albumu bit će jedna nova pjesma dua, i to s magičnim novim instrumentom.

12. Hočete li imati kakve nastupe uskoro?

-Što se koncerta tiče, u dogovorima smo za koncert u Zagrebu u veljači ili ožujku. Ali još nemamo ništa potvrđeno.

Marko Ritoša

1. Otkud afiniteti prema harmonici i kad si počeo svirati klavir?!

- Imao sam 8 godina i sviđalo mi se kako moj bratić svira harmoniku pa su me roditelji upisali u muzičku školu. Klavir sam počeo sviruckati sa 14 godina, ali ozbiljno sam se počeo baviti klavirom sa 18.

2. Kad si počeo skladati glazbu?!

-Prvo što sam skladao (a nije se radilo o aranžmanu ili didaktičkoj vježbi) bila je Fantazija za violončelo i klavir “Ponekad”. Imao sam 17 godina. Danas se izmjenjuju razdoblja skladanja, aranžiranja i sviranja. Uvijek se dajem voditi svojim “unutrašnjim nužnostima”.

3. Koji su tvoji najveći uspjesi do sada?!

- Najispunjeniji sam bio izvedbom moje skladbe za djevojački zbor “Oče-san” u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Ponosan sam na suradnju i iskustvo koje sam stekao s Krešimirom Dolenčićem, Dubravkom Lapaine-om i grupom “Kries” radeći glazbu za Otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara 2008.

4. Koji su ti uzori?!

- Uzori u čijim stvaralaštvima osjećam iskrenost i “jakost”, bez određenog redoslijeda: Davorin Kempf, Helge Hinterreger, Pamelia Kurstin, Dubravko Lapaine, Matija Dedić, Ivo Pogorelić, Alexander Balanescu, Stefano Scodanibbio, pa Metallica, Jovanotti, Ramazzotti, naravno Bach, Beethoven, Chopin i Stravinski, Messiaen, Reich. U neglazbenim poljima – Dali, Coelho, Zijah Sokolović, Steve Jobs.

5. Kad si počeo eksperimentirati sa klavirom i u kojem smjeru?!

-S klavirom sam počeo “eksperimentirati” u isto vrijeme kada i sa skladanjem. Sa 23 godine, nakon klasične duboke, ali moje, “egzistencijalne krize” počeo sam živjeti i izražavati svoje potrebe bez kompromisa. U glazbi to znači da sam svirao i skladao grubo i neprihvatljivo, ali iskreno (slično iskustvo imao je Mussorgsky predstavljajući svoja djela). U 2 godine uslijedilo je balansiranje svih mojih potreba. Tada sam susreo Dubravka i počeli smo zajedno svirati.

6. Klasična ili eksperimentalna glazba?!

- Dok sam prije nekoliko godina spremao ispit iz kolegija Glazbeni oblici postavio sam si pitanje: Koja je razlika između 1. stavka Beethovenove sonate op.90 i bilo koje stvari od Metallice? Odgovori su se namnožili. I još uvijek se množe. Koja je razlika između doručka i jedne Bachove kantate? Glazba postoji uvijek i svugdje u relaciji s time tko, gdje, kada i koliko je sluša ili izvodi. Verdi je jednom rekao da je u glazbi potrebno, prije svega, biti iskren. Jedan istaknuti muzikolog i muzičar doktorirao je ustvrdivši da se kriteriji vrednovanja suvremene (sve) glazbe ne mogu etablirati. Govoreći o ljepoti i vrijednosti glazbe, mislim da je glazbena manifestacija ljepote jedne životne istine važnija (i vrjednija) od “definirane” ljepote. Ali ovdje moje riječi već gube razumljivost, zato sam se i odlučio baviti glazbom…

7. Ciljevi u glazbi?!

- Moji ciljevi u glazbi jednaki su mojim svakodnevnim ciljevima u životu – zadovoljiti potrebu ispunjenja želuca i potrebu ispunjenja duše. Možda neću zauvijek biti glazbenik. Nisam uspio ispričati potpunu sliku o sebi kao glazbeniku u ovome interview-u. Najjasniju sliku o sebi, i životu, danas mogu ispričati dok sviram, i dok se moja muzika (muzika koja se odlučila manifestirati kroz mene) – sluša.

Dubravko Lapaine i Marko Ritosha @ Eufrazijana in Poreč