Mama Adama Camara

mama_adama_camara_1Na pozornici u Bologni, 14. i 15. veljače 2004,, imao sam zadovoljstvo susresti Mamu Adamu Camaru i razgovarati s njom. Za mene je to bilo stvarno fascinantno iskustvo jer ova žena bezvremenske ljepote posjeduje posebnu toplinu i senzibilnost.

 

Mama, zadovoljstvo i čast je biti ovdje s tobom ...

Meni je zadovoljstvo što sam imala priliku ponovo doći u Italiju i susresti prekrasne ljude!

Hvala Mama! Možemo onda početi intervju ... kada i gdje si rođena?

Rođena sam i odrasla u Conakryju, u Guineji, prije pedesetak godina. Međutim, moji su korijeni u Kindiji, u Donjoj Gvineji, odakle je moja majka. Ona je Baga, a moj otac je Susu.

Osjećaš se više kao Baga ili Susu?

I jedno i jedno drugo. Kad sam s majkom, osjećam se kao Baga, a s ocem kao Susu...

Gdje sada živiš?

U Bruxellesu, posljednjih 15 godina.

Plešeš od malena. Imala si priliku vidjeti kako se razvija umjetnost afričkog plesa, kako u Africi tako i u Europi i Americi. Pogotovo ovdje, u Italiji, postoji snažan interes za ovu vrstu umjetničkog izražavanja. Što misliš, u kojoj mjeri mogu bijelci... odnosno, koliko daleko mogu ići u proučavanju tradicije kojoj ne pripadaju?

U Europi postoje umjetnici koji koriste afrički ples kao temelj, a zatim se razvijaju u skladu sa svojim umjetničkim aspiracijama, pomiješano s drugim stilovima. Primjerice, Katina Genero, koja je stvorila vrlo osobni stil kombinirajući afrički i suvremeni ples. To mi se sviđa pa i ja koristim različite stilove. Nemam problema s tim pristupom. Ali ono što podučavam to je, naravno, stil moje kulture: tradicionalni ples Gvineje.

Gdje si učila tradicionalni ples?

Posebno s ansamblom "Les baletts Africaines". Ansambl je izvodio tradicionalnu glazbu i ples i zatim ih organizirao i promijenio tako da budu pogodni i zanimljivi za izvođenje na pozornici. Mnoge od nas su poslali u sela, gdje smo dobili učitelje koji su nam pokazivali tradicionalne plesne korake.

Mama, što misliš o novoj generaciji umjetnika koji nastaju i rastu u Africi?

Mladi ljudi su danas doista daroviti, i fizički i umjetnički. Svaki put kad se vratim u  Gvineju, uvijek vidim nove, vrlo talentirane mlade ljude. Međutim, većina njih nije "dobro usmjerena". Ovo moram pojasniti. Kod nas ne postoje knjižnice, knjige su naši starci, jedini izvor znanja za mlade Afrikance. Novi umjetnici, koji su bez iskustva, trebaju slijediti savjete i učiti. Ali mnogi od njih to ne smatraju potrebnim, jer misle da su ples i glazba samo jedna od aktivnosti koje se izvode tijekom vjenčanja ili krštenja, i ne shvaćaju da im je potreban učitelj. Potrebno im je znanje, iskustvo i pedagogija! Ja sam se puno znojila da bi nešto naučila, a u posljednjih 15 godina, ovdje u Europi, nastavila sam učiti i raditi na pedagogiji i didaktici. Moj način podučavanja se promijenio u odnosu na vrijeme kad sam bila u Gvineji.

Ovdje, u Europi, imala si priliku puno plesati. Interes bijelaca za afričku glazbu i ples je sve veći, možemo reći da postaje "moderan". Koji je uzrok ovog buma interesa po tvom mišljenju?

Osobito tijekom prvih nekoliko godina u Europi, često sam se pitala "zašto bijelci žele afrički ples?". Tijekom vremena našla sam različite odgovore. Prije svega, mislim da na to utječe činjenica da se na Zapadu živi izolirano, na jednom mjestu živite, na drugom mjestu radite i na trećem mjestu nalazite ljude s kojima stalno komunicirate. Mi kuhamo, radimo, razgovaramo na zraku, jer tehnologija još nije potisnula ljude među četiri zida kao što se to događa ovdje. Većina Europljana provodi cijeli dan između četiri zida i na večer traži način za opuštanje, oslobađanje napetosti i žele si dati oduška. Sve ove napetosti često stvaraju nezadovoljstvo. Osobito ženama trebaju nove ideje i nova prijateljstva. U tome, afrički ples može biti jako dobar ispusni ventil. Neke djevojke dolaze na tečajeve iz čiste strasti ili da nauče nešto novo, da učine nešto za sebe. Razlozi se mogu vidjeti u očima ljudi, najčešće ih problemi i pritisci tjeraju na ples.

Pozdravljaš li angažman bijelaca na području afričke umjetnosti?

Naravno! Ipak, odnos između Europljana i Afrikanaca nije tako pozitivan. Interes Europljana nam čini dobro jer nam daje osjećaj da smo cijenjeni. Mislim da bismo trebali nastaviti raditi u tom smjeru, kroz razmjenu i interakciju. Kao, primjerice, Bruno Genero, koji je otišao u Afriku, a potom je pozvao afričke skupine u Italiju. Mislim da je ovo odlična inicijativa! Po mom mišljenju, idealno bi bilo ovdje u Europi formirati "Afrički kulturni centar" koji bi njegovao umjetnost cijele Afrike od sjevera do juga i od istoka prema zapadu, koji bi promicao daleko više znanja o Africi i njenim raznovrsnim oblicima umjetničkog izražavanja. To će potaknuti trgovinu i više kretanja. Na ovaj način bi se mnogim africkim umjetnicima posebno omogućio siguran i zakoniti rad. Ima mnogo talentiranih umjetnika koji već zaista žive u Europi, ali su nepoznati i ne mogu biti poznati, jer nisu u dobrom položaju bez dozvole boravka!

Koji su tvoji najdraži plesovi, Mama?

Bez sumnje – Dounoumba, prvenstveno jer je vrlo raznolik, dinamičan, brz ... s fokusiranom energijom! Zatim Sorsornet, to je ples Baga iz Donje Gvineje.

Što je za tebe plesna improvizacija... plesačica i solo?

Ples je kao umak za rižu. Postoji nekoliko osnovnih sastojaka od kojih se može pripremiti dobra riža, ali da bi riža bila nešto posebno potreban je umak. Isto tako, improvizacija je način da plesač učini ples "ukusnijim"! Kad je dobar djembefola na dva koraka od plesačice ... njih dvoje se nadopunjuju i međusobno komuniciraju, a time i povećavaju energetsku razinu!

Mama, plešeš već više od 50 godina, podučavaš ... koja je tvoja tajna?

Duboko sam u tome što radim. Ples zahtijeva mnogo odricanja i potrebna je velika želja. S druge strane, mislim da ako vam nešto daje mogućnost izdržavanja u životu, tada to moramo poštovati i voljeti više od svega ostalog. Zapravo, moj najveći strah nije smrt, već vrijeme mog života u kojem više neću moći plesati!

Mama, puno ti hvala!

Bilo mi je zadovoljstvo!

mama_adama_camara_2
Razgovor vodio: Alberto Cuomo
Objavljeno na stranicama: www.djembe.it