Afričke priče i legende

Oranyanov stup

Oranyan, hrabri kralj, utemeljio je glavni grad Oyo. Budući da je morao otići u udaljeni dio svog kraljevstva, ostavio je sina da vlada gradom dok je on odsutan.

Međutim, kralja toliko dugo nije bilo da su svi mislili da je negdje poginuo. Konačno, ljudi su odlučili imenovati njegovog sina kraljem i on je vladao mudro i na opće zadovoljstvo...

Oranyan ipak nije poginuo već se nakon niza poteškoća s nekoliko preživjelih vojnika vratio u Oyo. Kad se približio gradu, izdaleka je čuo glazbu koja se svira samo u počast kralju. Bio je siguran da nitko ne zna da se kralj vraća u grad. Ugledao je čovjeka koji je radio u polju i upitao ga:

"Za koga je ova glazba?"

"Za kralja", odgovorio je čovjek.

"Da, ali za kojeg kralja?"

"Zar ti ne znaš da je Oranyanov sin sada kralj koji vlada mudro i dobro? Njegov otac je poginuo prije mnogo mjeseci."

Oranyanu je jako bilo stalo da njegov sin bude sretan i zato je okrenuo konja i sa sobom poveo svoje prijatelje i nastanio se u udaljenom dijelu kraljevstva. Tek kad je Oranyan umro, njegov sin je saznao istinu.

Mladi princ, sada kralj, bio je ganut očevom žrtvom i podigao je obelisk, poznat kao Oranyanov stup, koji se još i danas može vidjeti na mjestu na kojem je stari kralj umro.

Neki naši komentari:

Jako jako lijepa... i tužna priča. Pomislils sam da će to biti priča o moći, vlasti i slavi, a to je priča o ljubavi i poštivanju."
"Mi tehničari obično kažemo - nemoj popravljati ono što radi!"
Oranyan je kul lik. Jako volim subote kad s društvom odem u našu viksu. To je pravi dernek! E, al' onda u nedjelju dođu moji starci i provjeravaju jesmo li sve pospremili i počistili, da nismo možda nešto razbili... Moj stari nije ni Goranyan... nego samo Goran."
"Ma da... ovo je baš priča... zapravo - bajka. Nema toga što ljudi nisu spremni učiniti da bi došli na vlast. Brat će dići ruku na brata, sin na oca..."