Afričke priče i legende

Akenda Mbani

(Apinji - Gabon)

Kralj Redijoua imao je kćer Arondu koja je bila jako lijepa.

Redijoua je rekao: "Čovjek mi može dati robove, bjelokost, bilo što da bi oženio moju kćer, ali neće ju dobiti. Želim samo onoga koji će pristati na to da kad se Aronda razboli i on će se razboljeti, a kad Aronda umre i on će umrijeti."

Vrijeme je prolazilo i budući da su ljudi znali kraljeve riječi, nitko nije došao tražiti da oženi Arandu.

Međutim, jednoga dana pojavio se Akenda Mbani i rekao je kralju: "Došao sam oženiti tvoju kćer Arondu. Došao sam jer pristajem da kad se Aronda razboli i ja ću se razboljeti, a kad Aronda umre i ja ću umrijeti." Tako je Akenda Mbani oženio Arondu.

Akedna Mbani je bio izvrstan lovac. Otišao je u lov i ubio dva vepra. Kad se vratio, rekao je kralju: "Ubio sam dva vepra i donio sam ti jednog."

Redijoua mu je rekao: "Donesi mi još jednog."

Akenda Mbani je rekao: "Otac je odredio da nikad ne smijem dvaput ići na isto mjesto."

Sljedećeg dana ponovo je otišao u lov i ubio je dvije antilope. Kad se vratio, rekao je kralju: "Ubio sam dvije antilope i donio sam ti jednu."

Redijoua mu je rekao: "Donesi mi još jednu."

Akenda Mbani je rekao: "Otac je odredio da nikad ne smijem dvaput ići na isto mjesto."

Redijoua mu je rekao: "Molim te, sine, donesi mi još jednu."

Akenda Mbani je odgovorio: "Znaš da ne smijem dvaput ići na isto mjesto. Ako to učinim, sigurno ću umrijeti."

Jedne večeri, Aronda se požalila da ju boli glava. Akenda Mbani je rekao: "Ah, Aronda, želiš li da umrem?" Uzeo je tkaninu, omotao je Arondi oko glave i zatim je drugu tkaninu omotao sebi oko glave.

Kad se Aronda plačući požalila ocu da ju boli glava, kralj joj je rekao: "Ne plači kćeri. Nećeš umrijeti."

Tada Aronda reče: "Zašto tako govoriš? Jer... ako se bojiš smrti, ona će sigurno doći."

Tek što je izgovorila ove riječi, Aronda je izdahnula.

Ljudi su bili tužni, žene su naricale, a Redijoua reče: "Moja kćer je mrtva, sada i Akenda Mbani mora umrijeti!"

Iskopali su grob za dvoje i u njega položili Arondu i Akendu Mbanija. Ljudi su rekli: "Zatrpati ćemo ih pijeskom i napraviti mali humak."

Tada vrač Agambouai reče: "Ovdje su leopardi."

Redijoua reče: "Nećemo napraviti humak kojeg bi leopardi mogli raskopati i pojesti moju kćer."

Ljudi su tada rekli: "Napraviti ćemo dublji grob." Izvadili su Arondu i Akendu Mbanija iz groba, a Akenda Mbani tada reče: "Ja nikad dvaput ne idem na isto mjesto. Stavili ste me u grob i onda izvadili iako ste svi to znali."

Kad je Redijoua to čuo, razljutio se i naredio da se vraču odrubi glava.

Neki naši komentari:

Ovo "dvaput na isto mjesto" ja shvaćam simbolički. Kad bubnjam s prijateljima, svaki put imam dobar osjećaj ali doživljaji su uvijek različiti. Često se desi da netko kaže: "Idemo svirati onaj ritam od prošlog puta, bilo je izvrsno." Da, bilo je izvrsno ali ne može se ponoviti.
Ne volim priče u kojima nevini stradaju. Što je jadni vrač skrivio? Spasio je jedan život, a za nagradu je... Fuj! Odvratna priča. Jel' to ima neke veze s našom poslovicom: "Pomozi sirotu na svoju sramotu"?
Ja sam "ziherašica" i volim ići na ista mjesta... mjesta koja poznajem. Tamo se ne trebam prilagođavati, istraživati i često se neugodno iznenaditi. U Premanturi imam rodbinu i kod njih sam godinama ljetovala... od malena. Kako to obično biva, došlo je do svađe i nekoliko godina uopće nisam išla na more. Razmišljala sam gdje bih mogla ljetovati. Mogla sam odabrati bilo koje mjesto od Savudrije do Cavtata, a nazvala sam turističku agenciju i otišla – u Premanturu.
Kakvi su to bezdušni običaji? Poglavica nije uopće bio tužan zbog smrti svoje kćeri, samo mu je bilo stalo do toga da još netko strada. "Kaj me briga – nek' mi crkne krava, al' susedu nek' crknu dve!"