Mande nasljeđe
21. svibnja obilježavamo Dan kulturne raznolikosti, plemenitu ideju koja ističe bogatstvo kulturnog nasljeđa svih naroda.
Američki antropolog Matt Schaffer iz Centra za afričke studije u svom radu nudi jednu drugačiju teoriju – koncept "kulturne konvergencije" na primjeru zapadnoafričkih robova deportiranih na Karibe, u Južnu i Sjevernu Ameriku. Ovoj ideji bio je izložen od najranijeg djetinjstva u svom rodnom kraju Gullahu (Saint Simon Islands) u Georgiji u SAD-u. Proučavajući usmenu tradiciju u Zapadnoj Africi naišao je na velike sličnosti s jezikom koji se govori u njegovom rodnom kraju i dolazi do zaključka da je došlo do "mandifikacije južnjačkog engleskog jezika". Smatra da je južnjački akcent, usprkos svim svojim raznolikostima, u suštini akcent afro-američkih robova, posebice Mande, zajedno s britanskim akcentom kolonijalnog doba.
U zapisima robovlasnika iz 18. stoljeća nalaze se prilično detaljne analize etničke strukture robova. U jednom takvom zapisu navodi se:
| "Vlasnici plantaža u Južnoj Karolini… imaju snažno izražene želje u pogledu etničke pripadnosti robova. Prvenstveno kupuju robove iz Senegambije, što znači Bamana i Mandinka iz unutrašnjosti [obje etničke skupine su Mande porijekla]…" | ||||||||
Ozloglašena tržnica robova u Charlestonu nije bila jedina luka preko koje su robovi dolazili u SAD ali je bila najveća s velikim utjecajem na promet robova u Sjevernoj Americi. Prema podacima iz Charlestona, tamo je od 1716. do 1744. ("rano razdoblje") prodano 8% robova Mande porijekla, od 1749. do 1787. ("srednji period") prodano ih je 48% i od 1804. do 1807. ("završno razdoblje") 2%. Ove brojke uključuju robove etničkih skupina Mandingo, Mende, Malinka, Maninka, Mandinka, Susu, Bamana, Vai i Jula iz područja istočnog Malija, južnog Senegala, sjevernog dijela Gvineje Bissau, glavnih područja Gvineje i Sierra Leonea, značajnog dijela Liberije, Obale Bjelokosti i Burkine Faso.
Prve homogene grupe koje su došle u velikom broju u Južnu Karoilinu i Georgiju imale su priliku uspostaviti zajednički jezik i kulturu dok su se kasnije grupe trebale tome prilagoditi. U "ranom razdoblju" to su bile etničke skupine iz Angole, a u "srednjem razdoblju" iz Mande područja Zapadne Afrike.
Podaci sa nekoliko plantaža riže i pamuka u Južnoj Karolini u vlasništvu utjecajne obitelji Ball nude rijetki uvid u etničko porijeklo robova dokumentirano u 18. stoljeću. Daleko najveći broj tih robova došao je iz Mande područja, pri čemu je poznavanje uzgoja riže bilo odlučujuće pri njihovom odabiru.
Matt Schaffer smatra da se ključna komponenta "mandifikacije" južnjačkog engleskog jezika nalazi u Africi gdje su Mande trgovci, ratnici i iseljenici širili svoj utjecaj preko većeg dijela Zapadne Afrike. Sedamsto godina stvaranja i širenja Mande imperija ostavilo je traga na lingvističkoj i kulturnoj mapi Zapadne Afrike što je rezultiralo sveopćim širenjem Mande jezika kao i nekih kulturnih običaja preko cijelog područja. Ovaj proces započinje oko 700. godine s dvije vrste znanja – uzgojem riže i lijevanjem željeza. Obavijeni velom magije, članovi kaste kovača sele se u šumska područja u potrazi za ugljenom, a dolaskom željeza počinje se širiti i uzgoj riže. Pojavom islama u središnjem području Mande imperija (oko 1000. godine), preobraćenjem vladara na islam prije 1400. godine, širenjem islama, posebice džihadom, čak i u prvim godinama dvadesetog stoljeća, ovaj proces se dodatno pojačao. Uslijed ovakve "mandifikacije", Mande robovi i robovi drugih etničkih skupina već su bili opremljeni određenom vrstom jezične i kulturne homogenosti. Mande kultura mogla im je svima pomoći u komunikaciji i stvaranju novih zajednica unutar "šarenila" američkog Juga. U takvim prilikama Mande zajedništvo postiglo je određenu kulturnu i jezičnu dominaciju kojom su mogli utjecati na druge robove, njihove vlasnike i druge bijele ljude. Robovlasnik Thomas Spalding (Sapelo Island, Georgija, SAD) u svojim zapisima navodi robove Mande porijekla kao pogodne za kupnju, upravo zbog mogućnosti njihove međusobne komunikacije i komunikacije s Afrikancima koji su već radili na plantaži.
Nakon nekoliko godina rada na terenu u Zapadnoj Africi, Mat Schaffer ističe da je jedino promjena konstantna, gdje god ljudi živjeli, međutim, njegovo poznavanje Mande kulture olakšalo mu je prepoznavanje mogućih utjecaja na američkom Jugu, na Karibima, u Brazilu… Također treba uzeti u obzir i činjenicu da je među robovima postojala velika etnička raznolikost. Uz Mande etničke skupine, posebno velike grupe bile su Yoruba (Gana) i etničke skupine iz Angole koje su također imale određeni utjecaj.
Geografski gledano, sredinom 15. stoljeća Portugalci su počeli osvajati područja Senegala i Gambije koji su geografski relativno blizu Karibima i SAD-u u odnosu na ostali dio Afrike. Brodovi s robovima mogli su u relativno kraćem vremenu doći iz Zapadne Afrike na Karibe ili u Charleston s više robova koji bi preživjeli tako dug put u izuzetno teškim i neljudskim uvjetima.
Kyle Onstott u svojoj noveli "Mandingo" ističe činjenicu da su afro-američki robovi Mande porijekla imali veliki utjecaj i da su ih robovi ostalih etničkih skupina kao i neki robovlasnici smatrali nadmoćnijima. Alex Haley u svom romanu "Roots" opisuje život nekoliko generacija Mandinka roba Kunte Kintea i prijenos jezičnih tradicija unutar generacija jedne biološke obitelji. Pobuna robova na brodu Amistad, koju su vodili robovi Mande porijekla, dodatno je istaknula njihov ugled u doba prije građanskog rata u SAD-u. Logično je zaključiti da je dovođenje stotine tisuća robova na američki Jug moralo imati utjecaj ne samo na uvođenje novog rječnika, već i na izgovor i akcent.
Već i sam naziv "Mandingo" ostavio je trag u obje Amerike. U Argentini, izraz Mandingo je tradicionalno označavao "crnog vraga", odnosno, osobu afričkog porijekla s mističnim ili magijskim osobinama. U modernom brazilskom portugalskom jeziku, Mandinga je fetiš, vrsta vudu predmeta koji može učiniti dobro ili nanijeti zlo ili je oblik amajlije koja se nosi oko vrata i štiti tijelo, a Mandinguero je vrsta vrača koji izrađuje Mandinga. Mandingar je glagol "vračati", a Mandinguaria je "vračanje".
Engleska riječ master (gospodar), na američkom Jugu se izgovara kao massa, što se smatralo iskrivljenim izgovorom. Međutim, massa je ispravan izgovor, u Cassanga području južnog Senegala oko rijeke Cassamance, Mandinka riječi mansa, koja znači "kralj, gospodar". (Samo ime rijeke Cassamance izvedeno je iz "Cassanga" i "mansa", što znači "vladar Cassange"). U svakom slučaju, ako riječi master, massa i mansa zvuče slično i znače nešto slično, velika je vjerojatnost da će se umjesto jedne riječi koristiti druga.
Etnomuzikolog Coolen nudi drugačiji primjer kulturne konvergencije kad ističe da susjedne etničke skupine Fula, Mandinka i Wolof koriste glazbeni instrument koji "neodoljivo podsjeća" na bendžo. Mandinke ovaj instrument zovu halam, a etnička skupina Tukulor zove ga banjar [bandžar]. "Mandifikacijom" na američkom Jugu, ovaj zraz bi mogao dobiti samoglasnik na kraju i postati banjo [bendžo]. Švedski povjesničar bendža Ulf Jägfors nalazi sličnosti s instrumentom akonting etničke skupine Jola [džola] iz središnjeg dijela Senegala i sjevernog dijela Gvineje Bissau, koji su zapravo susjedi etničke skupine Mandinka. Prema jednom njegovom izvoru, "banjo" dolazi od Mandinka riječi bangoe za trsku sličnu bambusu od koje se izrađuje dugi vrat instrumenta akonting. U Pakao regiji Senegala, ova trska se zove bung ili bungo. U pjesmi istaknutog Mandinka griota Alhaje Fabale Kanutheha govori se o Portugalcima koji u 15. stoljeću dolaze po robove u Gambiju. U jednom stihu navodi se kako Portugalci nailaze na ljude koji sijeku trsku i na upit "Što to siječete?" oni odgovaraju s "Bangjola!". Glavni grad Gambije je Banjul [bandžul], Mandinka izraz koji se odnosi na otok na kojem raste trska i na kojem su Portugalci susreli domaće ljude.
Coolen dodatno govori u prilog kulturnoj konvergenciji između susjednih zapadnoafričkih naroda ističući da je jam [džam] Wolof izraz za roba, a Mandinka izraz je jon [džon]. Postoji mogućnost da je izraz jam session proizašao iz riječi jam koju podržava Mandinka riječ jon. Jams, kao množina imenice, vrlo lako se može izgovoriti kao jazz u dijalektu afro-američkih robova. Drugi mogući izvor mogla bi biti Wolof riječ jas [džas] koja znači "pomiješati" ili Hausa riječ jaiza [džaiza] koja opisuje zvuk bubnja.
Kod popularizacije afričkih riječi u afro-američkom slengu nije neophodno potrebna kulturna konvergencija. U Wolof jeziku Coolen nalazi riječi koje uključuju izraze hip, hep, hipkat i hepakt. Hep je "znati nešto". Kat je sufiks koji pretvara glagol u imenicu. Prema Coolenu, upravo ove riječi stoje iza važnih sleng izraza hip i cool cat. Lingvist David Dalby smatra da je "Degana Wolof?" ili "Digana Wolof?" izvor američkog sleng izraza dig kao u "Can you dig it?" sa značenjem "Da li razumiješ?".
Čak se i korijeni modernog rap-pjevanja mogu naći u Mandinka tradiciji fino griota regije Pakao u Senegalu koji ritmički pjevaju bez pratnje instrumenta. Dok su grioti koji pjevaju i sviraju n'goni, koru ili balafon dobro poznati u Mande svijetu, fino grioti su manje poznati na Zapadu. Oni govore o svojim izravnim Mandinka korjenima preko klana Kamara koji su sa sobom donijeli fino tradiciju. Je li ovo formalno Mandinka pjevanje našlo svoj put do tradicije afro-američkih robova? U svakom slučaju, izvikivanje u crkvi, afro-američke zatvorske jadikovke i afro-američka poezija pedesetih godina 20. stoljeća jako podsjećaju na rap i gangsta rap. Mande glazbena tradicija, uključujući kastu griota i različite Mandinka bubnjeve (tabala, tama, djembe) morali su imati određeni utjecaj na kulturu robova u SAD-u i drugim dijelovima Sjeverne i Južne Amerike. Posebice se ovo može odnositi na Mande koncept ngara – pripovjedača, pjevača i glazbenika.
Lorenzo Turner u svom istraživanju ukazuje na afrikanizaciju razmišljanja i kulturne utjecaje u južnjačkom engleskom jeziku, kao i na potrebu postavljanja dubljih pitanja o afričkom sadržaju u američkom engleskom. Zapadnoafrički lingvist David Dalby među prvima ukazuje na opće rasprostranjenu uporabu Mandinka riječi oke. "Vrlo američki" izraz OK vjerojatno je prvi put bio u uporabi među Mandinka robovima na američkom Jugu. Matt Schaffer tijekom boravka i istraživanja u regiji Pakao u Senegalu nailazi na Mandinka izraze oke, oke kuta i oke kuta bake (dobro, vrlo dobro i vrlo vrlo dobro) koji se često koriste. Njegov zaključak je, iako je nepoznati telegrafist pomogao pri uvođenju izraza OK u svakodnevnu uporabu u Americi, vjerojatno je odlučujuću ulogu imala uporaba izraza oke među Mandinka robovima i njihovim nasljednicima.
U malo poznatim memoarima iz vremena prije građanskog rata, Ophelia Troup Dent opisuje kako su njeni robovi koristili izraz "my little aunt" (moja mala teta) za dojilju i "my big aunt" (moja velika teta) za glavnu sluškinju u kući. Danas se u južnjačkom engleskom jeziku često koriste izrazi "my big brother" (moj veliki brat), "my little brother" (moj mali brat), "my big sister" (moja velika sestra) i "my little sister" (moja mala sestra). Robovi Ophelije Troup Dent koristili su izraze "big/little" (veliki/mali) da bi naznačili odnose i veze na temelju relativnih godina i važnosti. Upravo na takav način Mandinke prave razliku između starije i mlađe braće, sestara i ostale rodbine uz uobičajeni dodatak "moj" (primjerice, n'koro – moj veliki brat). "Mali" i "veliki" su zapadnoafrički načini izražavanja "mlađi" i "stariji".
Mambo, vrsta kubanske glazbe kod koje se u transcendentalnom trenutku izgovara "Mambo jumbo!" [mambo džambo], ima svoje korijene u Mumbo jumbo tajnom društvu maski među Mandinkama. Maske kangkurao, fangbondi i bwa prisutne su u mnogim ritualima na Haitiju. Opće poznati popularni brazilski ples samba, tako živopisno predstavljen na karnevalima, tradicionalno se pleše u krugu (samba-de-roda) i ima značajnu ulogu u brazilskoj afrikaniziranoj Condomble religiji. Osim što je samba slična popularnom plesu Mandinka, glagol samba znači "poslati, donijeti", što može upućivati na uporabu izraza samba u brazilskoj kolonijalnoj robovlasničkoj eri za ples kojeg su donijeli afrički robovi.
Koncept kulturne konvergencije pruža još jedan uvid u opstanak Mande kulture, od njene bogate povijesti preko trgovačkih veza Mande naroda do islamizacije Zapadne Afrike i užasa ropstva u Sjevernoj i Južnoj Americi.
Izvori:
Matt Schaffer – The Mandinka Legacy in the New World, African Studies Association, 2005.
Lorenzo Turner – Africanisms in Gullah Dialect, 1940.
Alex Haley – Roots, 1979
|
|
