
Čarobna
narodna glazba Langa i Manganiyara
Trubaduri
pustinje Thar u Rajasthanu u Indiji
Utorak,
14.10.2003.
Srijeda, 15.10. 2003. u Hrvatskom Glazbenom Zavodu, Gundulićeva 6a
-besplatne karte mogu se podići
u Indijskoj ambasadi, Boškovićeva 7a, Zagreb
19.30 sati, u
KulturnomCentruCentraKaptol
Ulaz slobodan.
(Ova
priredba narodne glazbe upriličena je uz pomoć
Indijskog vijeća za kulturnu razmjenu, a održava se
pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture
Republike Hrvatske i Veleposlanstva Indije u Zagrebu.)
više o tome:
Očaravajuća glazba
pustinjskih glazbenika sjeverozapadne indijske države Rajasthan predstavlja
samu bit Indije, njenu magiju, njenu tajnovitost, njenu neopisivu ljepotu!
Blistave pješčane dine i osama ovog pustinjskog kraja, gdje se ljudska duša
okreće glazbi u potrazi za utjehom i zabavom, iznjedrila je osamstoljetnu
tradiciju etničkih skupina Langa i Manganiyar. Njihove nezaboravne melodije,
grleni glasovi i čaroban zvuk vješto odsviranih instrumenata prenose slušateljima
neuhvatljivi odjek vjetra, očaravajuću ljepotu i odjek njihove puste zemlje.
Langa i Manganiyar su
dvije različite muslimanske etničke skupine iz Rajasthana. To su
profesionalni glazbenici čije se zanimanje prenosi s koljena na koljeno. Obje
zajedniee žive u zapadnom dijelu rajasthanske pustinje Thar, uglavnom u
pokrajinama Jaisalmer i Barmer. Njihovi glazbenici izvode tradicionalnu,
polu-klasičnu glazbu zapadnog Rajasthana. Svoja glazbena umijeća nude raznim
zajednicama, u kojima nastupaju na svim važnim tradiciona1nim proslavama događaja
poput rodenja, vjenčanja, rituala i ostalih društvenih proslava. Zauzvrat,
te su im zajednice obvezne plaćati u novcu, poklonima ill svojim
poljoprivrednim proizvodima. Takva pravila, utemeljena prije nekih pet stotina
godina, omogućila su da ova tradicija preživi gotovo do današnjih dana.
Djeca, koja će jednoga dana morati zarađivati od svoje glazbe, vrlo rano s
njom do1aze u dodir. Tradicija se prenosi s naraštaja na naraštaj. Međutim,
nakon proglašenja neovisnosti Indije, sustav Jagirdara je zabranjen, što je
uzrokovalo izvjesnu gospodarsku nestabilnost njenih pokrovitelja (negdašnjih
Jagirdara), pa su i te etničke skupine također pokušale pronaći drugačije
načine opstanka. Ipak, zahvaljujući nekim ug1ednim osobama i volonterskim
organizacijama, njihov je talent promican na različite načine te je duga
tradicija Langa i Manganiara donekle preživjela.
lako Lange i dalje služe
svojim muslimanskim pokroviteljima, u posljednja dva desetljeća oni su
postali vrlo značajni predstavnici narodne glazbe Rajasthana u svim vrstama
elektronskih i drugih popularnih medija. Lange posjeduju snažan glas i
improvizacijske tehnike kojma doprinose kvaliteti pjesama. Danas su oni
skupina umjetnika koji su proputovali čitav svijet.
Postoji još jedna
skupina, poznata kao Surnaiya Langas. Oni sviraju isključivo na puhačkim
instrumentima, kao što su Murli, Surnai i Satara. Nikada ne pjevaju. Njihovi
pokrovitelji su Mehar i Manglia Muslimani.
Članovi Manganiyar skupine također sviraju
zanimljiv žičani instrument, poznat kao Kamaicha. I on se svira gudalom izrađenim
od dlake iz konjskog repa. To je lutnja
kratkog vrata, u obliku
zdjele, izrađena od domaćeg drva u kojega su umetnute metalne žice. Jedna od
žica izrađeno je od kozjeg crijeva. Kamaicha, međutim, ima
manje žica nego Saranghi. Ovaj instrument svira se sarno u Rajasthanu te u
nekim dijelovima Sindha u Pakistanu.
Za razliku od Langa,
Manganiare pjevaju i za hinduske pokroviteljske obitelji ili Jagirdare.
Nastupaju i na porodima, vjenčanjima i ostalim svečanostima. Manganiare su
iznimno vješti u sviranju ritmičkih instrumenata, poput Dho/aka i Khadta/a.
Njihove su glazbene kompozicije vrlo složene i sadrže uklopljena pravila
improvizacije. Njihovom je uspjehu uvelike pridonijela virtuozna ritmička
izvedba.
Kao i Lange, Manganiare
također nastupaju u mnogim zemljama širom svijeta. Svugdje su požnjeli velik
uspjeh.
Prije nekih 40 godina,
glazbeni znalac, profesor Komal Kothari i poznati pisac Vijay Dandetha osnovali
su organizaciju pod imenom "Rupayan Sansthan" u Borundi, u okrugu
Jodhpur u Rajasthanu, te se i danas bave predstavljanjem ove narodne tradicije
Rajasthana globalnoj publici. Godine 1967. Kothari je poveo skupinu Langa u Švedsku,
na prvi nastup izvan Indije. Uskoro se uključilo i indijsko Vijeće za kulturnu
razmjenu (Council for Cultural Relations). Najbolji čIanovi tih dviju etničkih
grupa osnovali su skupinu i otada nastupali na popularnim Festivalima Indije
(Festivals of India) koji su svoje turneje imali po SAD-u, Velikoj Britaniji,
Rusiji i drugdje širom svijeta. Aktualnu Langa i Manganiar skupinu djece i
mladih podučavao je Rupayan Sansthan, te su trenutno na posljednjoj dionici
svoje europske turneje, nakon nastupa u Njemačkoj, Španjolskoj, Portugalu i
Nizozemskoj.
Iako tu pretpostavku još
treba potvrditi dokazima, mnogi stručnjaci vjeruju da su ovi putujući
glazbenici preci europskih Roma. Nedvojbeno postoji zapanjujuća sličnost između
glazbenih izričaja tih skupina, u raskoši ritmičkih prijelaza, slobodi,
bogatstvu zvuka, fluidnosti i višestrukosti ritmova.
Očaravajuća glazba ovih
dviju etničkih skupina putujućih profesionalaca nadilazi granice jezika i običaja,
ona teče poput voda rijeke, diže se i pada u brzacima, smiruje u bazenima,
juri niz vodopade. Njezine su teme univerzalne: izmjena godišnjih doba,
proslave, ljubav, brak, rođenje te ritmovi životnog ciklusa. Njihova glazba opčinjava
uho, uzburkava duh i prodire u dušu. Kada ovi trubaduri sviraju, kaže se, čak
i Bogovi silaze s neba da slušaju. Dobrodošli na ovu čarobnu priredbu djece i
mladih Langa i Manganiara.