Gdje? U blizini Korane, u zaseoku Belavići, u općini Barilović. Od kada? Od proljeća 2009. godine. Što tu i tko radi? Svi koji žele nešto korisno naučiti i podučiti.
Nastavljamo tamo gdje smo stali u drugom dijelu priče... Kameleonci i prijatelji odradili su još podosta dobrovoljnih radnih sati (prestali smo ih brojati :-)) na uređenju radionice (u prirodi!) i ekološkog izletišta "Kameleon".
Više ne pratimo ni koliko nas je sve sudjelovalo u tome jer priključilo se podosta dragih osoba, odraslih i djece. Radost zajedničkog rada i druženja!
Od kolovoza prošle do svibnja ove godine nanizalo se, unatoč duge zime i kišovitog proljeća, raznih poslića, ali i izleta na i oko eko-izletišta. U kolovozu i početkom rujna smo uglavnom plivali u Korani i tek pomalo radili u vrtu i koslili travnjak. Bilo je prevruće za nešto više od toga. Pokošenu travu prepustili smo susjedima iz zaseoka koji drže krave.
S početkom nove školske godine i bliženjem jeseni više smo "visili" u vrtu i ubirali plodove svoje prve muke po zemlji. Slatke muke! A pomagali smo i susjedima u pobiranju krumpira i kukuruza. Dobri susjedi si zlata vrijede!
Majstor Vlado pričvršćuje krovnu šindru
Potom smo krajem rujna krenuli u pokrivanje sjenice pokrovom od šindre. U pomoć je priskočio stolar Vlado Krivačić iz obližnjeg Bukovlja (koji je i vodio izgradnju sjenice).
Uslijedilo je i postavljanje oluka za kišu. Kišnica se njima slijeva u bačvu kako bi imali vodu "nadohvat ruku" za zalijevanje novih sadnica voćaka, a od proljeća i povrtnjaka. Prošle godine voda se nosila u kantama od najbližeg susjeda, iz povremene mlake, pa čak i iz Korane. Glavni majstor pri postavljanju oluka bio je redoviti čitatelj internetskog magazina Kameleon Miljenko Novaković.
Slijedio je nastavak uređenja sjenice i okoliša. Uređeno je postolje za bačvu u koju se kišnica slijeva, drveni rubovi krovišta izloženi kiši su zaštićeni limenim lajsnama, a stražnja čeona strana krova (sjeverozapadna) je zatvorena brodskim podom koji je premazan zaštitnim bojama. U tim radnjama se istaknuo Tomislav Majetić. Uz to se radilo i na uređenju dijela zemljišta na kojem je u studenome nastavljena sadnja mladih voćaka.
A sve do potkraj studenoga krampicom i kosom metar po metar suzbijao se korov koji je iznova zarastao dio zemljišta na kojem je ranije bila šikara. Proljetos je taj, naizgled "uzaludni posao", nastavljen. To će još i nekoliko narednih godina biti mukotrpniji dio posla, ali sa svakim novim prekapanjem zemlje vidljivo je da drač ustupa i prepušta mjesto travama.
Pitanje zašto se mučimo uklanjajući korov na ruke, posve je na mjestu, a evo i odgovora. Traktorom ionako ne bi mogli prići do svih kutaka jer je dio imanja koji je bio zarastao u šikaru prošaran s nekoliko živih stijena. Uokolo toga vapnenačkog kamenja uređeni su cvjetnjaci. Drugi i jednako važan razlog je taj što je rad s krampicom, kosom, škarama za obrezivanje, lopatom ... blagotvoran lijek za tijelo i duh!
Tko nije okusio raditi sa zemljom i na zemlji, unijeti cijelog sebe u taj međuodnos... nije okusio što znači meditirati u pokretu, u stvaranju. U toj meditaciji uspjeli smo u samo prvih pola godine rada potrgati po jednu motiku i škare, dvije kose i još ponešto sitnijeg alata. Dio smo uspjeli popraviti, a ponešto smo i kupili novog. Ili ga dobili na poklon. Lijepo, bez alata nema zanata!
U zimi smo, a bila je duga, što se tiče imanja spavali zimski san. (U stvari, nije posve tako, jer smo u toplini svojih soba odrađivali neke stvari koje će, nadamo se, postati vidljive - kada za to dođe vrijeme.)
Tek sredinom ožujka vrijeme je dozvolilo početak novih radova. Ali se radilo manje nego prošlo proljeće jer je svako malo padala kiša (i sada pada). A s više kiše drač je stao ubrzano bujati. I skoro nas je prerastao. Ipak, uspjelo se podosta toga učiniti.
Susjed Tomo uzorao nam je i "izdrljao" dio ledine (nekorištene više od dva desetljeća) za novi vrt, a dalje smo "na žgance" nastavili sa sadnjom povrća. U vrtu ne radimo previše, (čak i kada bi stigli) više puštamo da se sve odvija samo. Pa što bude ...
I proljetos smo dopunili voćnjak s nekoliko mladica. Tijekom zime srne nisu napravile nikakve posebne štete među sadnicama. Poštovale su dogovor :-)
A 17. travnja uslijedio je i prvi "masovni" izlet u Kameleonovo eko-izletište: šestero odraslih, sedmero djece i jedan pas... Veselo društvo je razgledalo imanje, prošetalo okolicom - do visoravni iznad Korane, vodenice i slapova. I ručalo na svježem zraku.
Nedugo zatim pokrenuli smo izradu dječjeg igrališta, ali je kišovito vrijeme odgađalo njegovo uređenje sve do potkraj svibnja.
Dvostruku ljuljačku, klackalicu i viseću kuglanu izradio je stolar i član Kameleona Mario Brinjak, a kuglu i čunjeve poklonio Miljenko Novaković. Sve igračke su od drveta, čime izletište nastavlja s ekološkim pristupom okolišu.
Premda igralište još nije posve uređeno, otvorenje je uslijedio 30. svibnja, kada ga je isprobalo osmero djece (i poneki od šestero odraslih :-)). Dakako, našao se tu opet i jedan pas. Među dragim gostima našli su se i članovi osnivači udruge Slobodna škola, Dragana Bolješić-Knežević i Milan Knežević.
O daljnjim koracima bolje ne sloviti, što će biti bit će. Ako bude zdravlja i volje ponešto će se zacijelo i ostvariti, gotovo sigurno ne baš uvijek i posve onako kako priželjkujemo. Ali zato gotovo sigurno na način da obogati naša životna iskustva malim znacima radosti i (samo)poštovanja, sitnicama koje život znače...
I šećer za kraj, u susjedstvo, 500-njak metara dalje, na ulazu u zaselak iz smjera ceste Barilović - Siča, dobivamo članove ekološkog društva Pan iz Karlovca. Nimalo slučajno. Zajednički smo pronašli imanje na kojem Pan želi urediti svoj eko-centar. Bavili bi se ponajprije ekološkim uzgojem povrća i držali radionice o tome. E pa susjedi, sretno vam i radno bilo!
A tko želi posjetiti eko-izletište "Kameleon", zna kako će nas naći :-)
*Želite li doznati kako je sve počelo na Kameleonovom imanju, pogledajte priloge Radionica i izletište "Kameleon" (1.) i "Radionica i izletište "Kameleon" (2.).
Izvor: Kameleon