Baš nešto mislim

vertical horizontal
  • KONTEMPLACIJE POD MURVOM

    Mjesta dobrih stabala  Iza zgrade moje osnovne i srednje škole u Bolu, sa sjeverne strane, dvije su velike murve tj. stabla duda. Nekoć je pod tim stablima bila prašnjava gola zemlja. Mi klinke smo nakon škole igrale "na laštik", a dječaci "na franje". Danas su murve ogromne, savijaju im se grane.

    Opširnije...

  • BOJA SMUTICE ZA MEZOŠTAJUN

    Osjećanje svoje mjere  Mješavina crnog vina i kozjeg mlijeka koju su pili brački težaci i čobani, stočari i vinogradari, zove se smutica. Nježne je ljubičaste boje, preciznije, lila. Danas u pošasti zdrave spize ni šljakeri na građevini više ne jedu grezi bijeli kruh i salamu, svi živi piju...

    Opširnije...

  • JUDI, PRIKRCOJTE SE

                                                                                                                                                          Foto: Suzana Matić Stanka prije promjene smjera  Termometar u autobusu...

    Opširnije...

  • Diskriminacija

    Baš nešto mislim o diskriminaciji. Je li život život ili ima više i manje vrijednih života? I zašto se prvo spašavaju žene i djeca? I tko to određuje, ako netko određuje? I zašto se kod poginulih uvijek navodi narodnost? Da li bi me smrt jednog Hrvata kojeg ne poznajem trebala više dirnuti neko...

    Opširnije...

  • ...kada je Tito umro

    Posljednji put sam bila dio mase kada je Tito umro. S velikim žarom i uvjerenjem i najiskrenijim osjećajima. Nikad više. Nikad više tako. Dosta je bilo. Sve masovno me odbija, bježim od masovnosti kao od zarazne bolesti. Trudim se odmaknuti se i sagledati širu sliku. Jer ništa nije crno-bijelo....

    Opširnije...

  • Ovo jugo - u Njemačkoj!

    Ma di baš mene nađe! Glava ko bundeva. Jučer prvi put u životu skuhala juhu od bundeve. Glava još na ramenima, nije platila. Ali zato boli. Možda i njoj smetaju sjemenke. Tko će znati. Da sam barem na moru, tamo i jugo ima smisla. Novi roman izlazi u travnju. Naslovnica: vjetar u kosi. Sadržaj:...

    Opširnije...

  • Imam najljepšu radnu sobu

    Baš nešto mislim kako imam najljepšu radnu sobu. Veliku, prostranu, odiše vremenom i tradicijom. Radni stol – moglo bi se napisati pet romana. Ali ja radim samo na jednom. Ispunio me i obuhvatio i zagrlio i prikovao i prekrio kao magla lagunu oko mene – dok ja prstom šetam, pronalazim put...

    Opširnije...

  • Ova kiša

    Ova kiša. Pa valjda nekome treba, drveću i travi i cvjeću. Psu lutalici. Mrskim mi golubovima. Meni ne. Ali možda djeci na kamenim pločama trgova, pored mostova i na rivama. Gledam ih kako se smiju, kako se ne daju omesti, kako i sladoled ližu, prkosno, demonstrativno, čini mi se samo za mene....

    Opširnije...

  • ...bez daha

    Ova Venecija koja me ostavlja bez daha i to u najzabitijim kutevima i kalama i na mostovima kojima nikada turist nije prošao. Ta Venecija koja tone pod mojim teškim korakom laganim ko krilo leptira. Baš ta Venecija, svačija i ničija a najmanje svoja. Odgurni se i zaplovi...

    Opširnije...

  • Kiša ili sunce

    Kiša ili sunce. Kiša i sunce. Između njih oblaci. Oni od pamuka su mi najdraži. Da sam ptica, ne bih se dizala s njih. Da sam ptica, ne bih se pravila važna i bila brža od njih. Da sam ptica, oblaci bi bili moj dom.

    Opširnije...

  • Ljubav čeka na 1100tom km

    Proći 1100 km u jednom danu nije lako. Zjapi cesta pred tobom, najčešće prazna ali ipak duga, najduža. Sami ste, cesta i ti. Jedina utjeha je zagrljaj koji te na kraju očekuje. Na kraju ili na početku, kako god pogledaš: na 1100tom kilometru čeka ljubav.

    Opširnije...

  • More

    More. Uvijek o njemu mislim. Bez i sa povodom, more struji kroz mene. Svjetli iz mene. Iskri na mom putu, kamo god me on vodio – u krevet ili na pozornicu. Takvo vam je to moje more u meni. Val ovdje, val ondje i već plešemo...

    Opširnije...

  • Ljeto koje odlazi, puževim korakom...

    Ovo ljeto koje odlazi, puževim korakom ali samouvjereno. Noge još uvijek bose, prije studenog neće osjetiti čarape. Tako neka moja tvrdoglavost koju onda plaćam prehladom. Ali to ljeto koje odlazi donosi toliko ljepote i sklada i mira da opuštena i s osmjehom pratim nagomilavanje papirnatih...

    Opširnije...

  • Zavist

    Zavist. Borim se, ali ponekad me preplavi. Ponekad zaboravim da ima dovoljno za sve i da mi nitko ne može uzeti ono što mene ide. Ponekad naprosto pozelenim. Onda dišem duboko i dublje i mantram dok me ne oblije uobićajena bljedoća. Ne dam se, vjerujem. Idemo dalje. Ima i gorih boja od zelene.

    Opširnije...

  • Nije lako čekati

    Nije lako čekati. Čekanje je prava umjetnost, to se uči i vježba. Čekati bez nestrpljenja. Čekati i biti sretan u isto vrijeme. Čekati i praviti se da ne čekamo. Kao dijete, išla sam u krevet s novim cipelama na nogama. Toliko o mojoj strpljivosti. Ali svakim danom sam sve bolja u tome – sada...

    Opširnije...

  • Baš nešto mislim...

    Foto:@UtaHoessOvaj svijet i ovaj život. I more. I što meni more znači. Moje more, izvor snage i sklada i ljubavi. Valovi koji udaraju u stijene ili nanose travu na pijesak. Valovi koje se ljuljuškaju. Koljevka i uspavanka. I mrtvi tuljan na plaži u Santa Barbari prije godinu dana.

    Opširnije...