TEHNIKA OSNOVNIH UDARACA

 Iako je spektar zvukova koje možemo proizvesti na djembeu zaista širok, tradicionalno se na njemu izvode 3 osnovna i nekoliko dodatnih udaraca. Dinamika na djembeu je veoma velika - kreće se od vrlo tihih ghost nota do jednog od najmoćnijih "ručnih bubnjeva" (hand drums) koji postoji. O širokom spektru drugih zvukova koje možemo proizvesti na djembeu bit će riječi kasnije.

 Osnovni udarci na djembeu su: bass, tone i slap (bas, ton, slep).
 

      BASS

Bass je najdublji, rezonantni zvuk na djembeu. Izvodi se cijelom površinom dlana i prstiju (bez palca), ne točno u centar već u prednjoj polovini bubnja, desnom rukom malo prema desnoj, a lijevom rukom malo prema lijevoj strani tako da obje ruke mogu naizmjenično izvoditi bass udarac, jedna do druge. Prsti su blago skupljeni ali nisu ukočeni.

Pokret ruke je iz lakta, bez sudjelovanja ručnog zgloba. Ruka se ne zadržava na koži bubnja već se podiže odmah nakon udarca, odnosno, dopustimo joj da odskoči odmah nakon udarca

Slogovi za bass su: Gun - bass desnom rukom

                               Dun - bass lijevom rukom

                                       

TONE

         Tone je melodični, srednji zvuk po visini, a naziva se još i open tone ili samo open. Izvodi se cijelom dužinom prstiju po rubu kože, bez palca. Rub bubnja dotiče mesnati dio prstiju, između drugog članka i korijena prstiju. Dlan je ravan, a prsti su skupljeni ili vrlo blago otvoreni. Kao i bass udarac, tone se izvodi pokretom iz lakta, međutim, najveći dio posla čini pokret iz zgloba ruke. Ponovo, ruka se ne zadržava na bubnju nego se podiže odmah nakon udarca, odnosno, dopustimo joj da odskoči odmah nakon udarca (sl.9).

         Slogovi za tone su: Go - tone desnom rukom

                                       Do - tone lijevom rukom
 

       SLAP

         Slap je najviši zvuk na djembeu, oštar i prodoran poput zvuka biča. Slap ima puno varijacija i od svih udaraca najteže ga je izvježbati. Stoga mu treba posvetiti najviše pažnje i upamtiti nekoliko bitnih elemenata.

         Cijela ruka, a pogotovo zglob, treba biti potpuno opuštena. Pokret je iz ručnog zgloba i veoma je brz ali lagan, poput pljuske. Udarac se izvodi samo jagodicama prstiju (malo više vanjskim dijelom), koji odmah odskoče nakon udarca. Dlan i prsti su blago povijeni, prsti skupljeni ali opušteni, palac je malo uzdignut u zrak da ga ne bi ozlijedili (ni ovaj put ne sudjeluje). Rub bubnja dotiče zapešće ruke. Kao pomoćno sredstvo za izvođenje slapa dobro je zamisliti da je prstenjak dominantni prst. To će slapu dati taj potrebni reski i oštri zvuk (sl.10).

         Slogovi za slap su: Pa - slap desnom rukom

                                      Ta - slap lijevom rukom