Grad Zagreb na današnjoj sjednici (17.12.2018) donio Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca
Zagreb propisao trajnu sterilizaciju pasa i mačaka!
Više od 130 gradova i općina propisalo trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja

Propisivanjem trajne sterilizacije u danas izglasanoj Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, Grad Zagreb pridružio se više od 130 dobrih primjera gradova i općina koji su svoje Odluke uskladili s novim Zakonom o zaštiti životinja. Iskoristili su izvrsnu zakonsku mogućnost propisivanja trajne sterilizacije kao učinkovite metode kontrole razmnožavanja pasa i mačaka uviđajući da je nužno djelovati na uzroke problema.

Zakon o zaštiti životinja još od 2006. godine propisuje svim skrbnicima pasa i mačaka obavezu kontrole razmnožavanja, no sada je dao i mogućnost da se točno odredi način te kontrole, što se pokazalo ispravnim i nužnim rješenjem kako bi se Zakon zaista i provodio. Gradovi i općine koji su propisali trajnu sterilizaciju pasa i mačaka propisali su i izuzetke koji se evidentiraju ostavljajući tako mogućnost izbora, a uzgajivači su automatski izdvojeni iz te odredbe.

Jasno je da napuštene životinje ne padaju s neba, nego su rezultat nekontroliranog razmnožavanja i neodgovornosti građana. Tome se može stati na kraj jedno kvalitetnim propisima prema kojima bi svi psi i mačke koji zadovoljavaju uvjete za kastraciju bili kastrirani te njihovi neželjeni potomci ne bi dodatno opterećivali već ionako pretrpana skloništa. Sklonište grada Zagreba u Dumovcu zbrinulo je samo u prvih šest mjeseci ove godine više od 700 pasa i više od 200 mačaka, a vrlo velik dio čine upravo odbačeni štenci i mačići koje su napustili neodgovorni građani.

Grad Zagreb, osim propisivanja trajne sterilizacije, uz evidentirane izuzetke, trebao bi početi i s kontrolom mikročipiranja koju je, prema Zakonu o zaštiti životinja, trebao provesti do 30. lipnja 2018. godine. Kontrola mikročipiranja od izuzetne je važnosti jer je ona preduvjet provođenja Zakona i gradske Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca. Kada se provede kontrola mikročipiranja te kada svi psi budu označeni mikročipom i uvedeni u bazu Ministarstva poljoprivrede, lako će se i jednostavno moći pronaći skrbnik izgubljenoga ili napuštenoga psa. Zahvaljujući tome, posljedično će biti manje napuštanja pasa, a time i manjeg opterećenja gradskog proračuna.

Odluka je važna i za dobro funkcioniranje tek osnovanog Redarstva za životinje Grada Zagreba koje će djelovati kroz Odsjek za nadzor držanja i postupanja sa životinjama.

Veliki postotak građana željno je iščekivao ovakvu Odluku, a sada je na Gradu Zagrebu da je u potpunosti iskoristi i, u suradnji i uz potporu građana, krene kvalitetno provoditi kako bi se riješili nagomilani problemi i stvorili bolji uvjeti za suživot ljudi i životinja, ali i dobrobit životinja općenito.

Više informacija nalazi se na www.prijatelji-zivotinja.hr

Pravna tumačenja zakonitosti propisivanja obavezne trajne sterilizacije

Zakon o zaštiti životinja (NN 102/2017) sadrži izvrsnu odredbu kojoj je cilj pridonijeti smanjenju broja napuštenih pasa i mačaka koji su prije napuštanja bili nečiji kućni ljubimci:

Jedinice lokalne samouprave

Članak 62.

(6) Jedinice lokalne samouprave mogu propisati trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja.

Jasan amandman: odredba se odnosi na kućne ljubimce

Ova odredba ušla je u Zakon o zaštiti životinja preko amandmana zastupnika Veljka Kajtazija (P.Z.E. br. 147/1), zastupnika Stjepana Kovača (P.Z.E. br. 147/3), Kluba zastupnika živog zida i SNAGA-e (P.Z.E. br. 147/5) i Kluba zastupnika GLAS-a i HSU-a (P.Z.E. br. 147/7).

Odredba je uvrštena u Zakon i usvojena na 5. sjednici 9. saziva Hrvatskog sabora 4. listopada 2017., pri izglasavanju Konačnog Prijedloga Zakona o zaštiti životinja. U obrazloženju prijedloga amandmana svi navedeni zastupnici jasno su naveli da se ova odredba odnosi na kućne ljubimce i da je njezina namjera da se stane na kraj neodgovornim skrbnicima koji ostavljaju neželjene životinje u šumama, pred skloništima, na ulicama i drugdje, i to na teret drugih građana, odnosno lokalne zajednice.

Unatoč jasnoći i namjeri ove zakonske odredbe, pojedinci ju tumače iskrivljeno iznoseći dva netočna tumačenja.

Netočna tumačenja nemaju podlogu u Zakonu

Prvo netočno tumačenje odnosi se na to da je članak 62. smješten u dio Zakona naslovljen ''ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA'', pa zaključuju da se odnosi isključivo na napuštene životinje. No taj naslov je proizvoljan i ne opisuje smisao i svrhu te odredbe, a to je da jedinice lokalne samouprave mogu propisati obaveznu sterilizaciju skrbničkih (vlasničkih) životinja. Naime, čl. 64. Zakona (Djelatnost skloništa) propisuje:

(1) Sklonište čiji rad financira jedinica lokalne samouprave mora:

4. osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih pasa i mačaka, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći vlasnika i vratiti životinju.

To znači da napuštene životinje ionako moraju biti obavezno sterilizirane u skloništu pa je logično da se čl. 62., st. 6. odnosi na mogućnost da lokalne zajednice propišu vlasnicima pasa i mačaka obaveznu sterilizaciju kako bi se na taj način spriječio nastanak napuštenih životinja. Mnoge jedinice lokalne samouprave već su propisale kroz svoje gradske odluke na način da su iz obaveze sterilizacije izuzeti registrirani uzgajivači iz članka 54., st. 1. Zakona („Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi nadležno tijelo.”), kao i bolesne i stare životinje, pri čemu se ti izuzeci trebaju evidentirati pri nadležnom gradskom tijelu.

Osim toga, ova odredba povezana je sa zaštitom napuštenih i izgubljenih životinja jer se trajna sterilizacija kao obavezan način kontrole razmnožavanja propisuje za skrbničke (vlasničke) pse i mačke upravo kako bi se spriječio nastanak napuštenih životinja.

Kada bi se odredba čl. 62., st. 6. (Jedinice lokalne samouprave mogu propisati trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja) odnosila na napuštene životinje, to bi značilo da JLS-ovi mogu, ali ne moraju propisati trajnu sterilizaciju za napuštene životinje, što bi bilo u koliziji s čl. 64., st. 2., tč. 4., koji propisuje da sklonište mora osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih pasa i mačaka. Znači da sklonište MORA osigurati trajnu sterilizaciju napuštenih životinja, a lokalne zajednice MOGU propisati trajnu sterilizaciju za kućne ljubimce. To je u skladu i s namjerom predlagatelja amandmana da se čl. 62., st. 6. odnosi na kućne ljubimce.

Također, važno je naglasiti da članak 52. Zakona propisuje obavezu skrbnika da osiguraju kontrolu razmnožavanja kućnih ljubimaca koji su pod njihovim nadzorom, a članak 62. omogućava jedinicama lokalne samouprave da propišu način te kontrole, odnosno da način kontrole razmnožavanja bude trajna sterilizacija pasa i mačaka. To jasno pokazuje da se mogućnost propisivanja trajne sterilizacije odnosi na skrbničke (vlasničke) pse i mačke.

Drugo netočno tumačenje vezano za čl. 62., st. 6. je da jedinice lokalne samouprave mogu propisati trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja samo ako tako procijeni i preporuči koordinacijska radna skupina. Ovo tumačenje osobito je besmisleno zato što to nigdje u Zakonu ne piše. Članak koji se odnosi na koordinacijske radne skupine glasi:

Članak 70.

(1) Tijela jedinica područne (regionalne) samouprave u svrhu ispunjavanja obveza iz članka 65. ovoga Zakona moraju organizirati koordinacijske radne skupine.

(2) Koordinacijske radne skupine iz stavka 1. ovoga članka sastoje se od najmanje predstavnika jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, predstavnika skloništa za životinje ako postoji na području područne (regionalne) samouprave, predstavnika nevladinih organizacija za zaštitu životinja, predstavnika upravnog tijela jedinica lokalne samouprave nadležnog za komunalno gospodarstvo, predstavnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za unutarnje poslove iz mjesne nadležnosti policijske uprave, Hrvatske veterinarske komore i veterinarskog inspektora, a po potrebi mogu se uključiti i predstavnici drugih pravnih i fizičkih osoba.

(3) Zadaća koordinacijske radne skupine iz stavka 2. ovoga članka je koordinacija u primjeni propisa iz područja zaštite životinja te razvoj dobre prakse, a u svrhu zaštite zdravlja i dobrobiti životinja, kroz povećanje svijesti javnosti i posjednika o odgovornom posjedovanju životinja što uključuje:

– praćenje problematike zbrinjavanja napuštenih životinja na području njihove područne (regionalne) samouprave te donošenje mjera za smanjenje broja napuštenih pasa

– poticanje označavanja životinja za koje ne postoji obveza označavanja

– razvoj smjernica dobre prakse o primjerenom smještaju i skrbi za životinje

– poticanje kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca, osobito pasa i mačaka

– razvoj smjernica dobre prakse vezano za rad skloništa

– poticanje udomljavanja pasa iz skloništa

– edukativno djelovanje o potrebi zaštite životinja i odgovornom posjedovanju životinja (označavanje životinja, cijepljenje protiv bjesnoće, smještaj i skrb za životinje, kontrola razmnožavanja životinja, zabrana napuštanja životinja)

– praćenje rada skloništa vezano za oglašavanje životinja za udomljavanje

– provođenje mjera za osiguranje zdravlja i dobrobiti životinja te vođenje propisanih evidencija

– predlaganje i sudjelovanje u izradi uvjeta za držanje kućnih ljubimaca

– unaprjeđenje zaštite životinja, ovisno o problemima i interesima jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.

(4) Koordinacijska radna skupina iz stavka 1. ovoga članka predlaže čelniku jedinice područne (regionalne) samouprave mjere za smanjenje broja napuštenih životinja na njihovu području.

(5) Svaka jedinica područne (regionalne) samouprave mora odrediti osobu odgovornu za dobrobit životinja koja mora biti član koordinacijske radne skupine iz stavka 1. ovoga članka.

Dakle, iz članka 70. ne proizlazi da je preporuka i mišljenje koordinacijske radne skupine preduvjet da jedinice lokalne samouprave propišu obaveznu trajnu sterilizaciju.

Pravni stručnjaci potvrđuju zakonitost odredbe

Na temelju svega navedenoga, nedvosmisleno proizlazi da se odredba čl. 62., st. 6. o mogućnosti jedinica lokalnih samouprava da propišu obaveznu trajnu sterilizaciju odnosi na skrbničke (vlasničke), a ne napuštene životinje, te da jedinice lokalne samouprave mogu donijeti tu mjeru bez obaveze da o tome odlučuje koordinacijska radna skupina.

S time se slažu i pravni stručnjaci čija mišljenja prilažemo ovom dopisu.

Dakle, obaveza kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca propisana je zakonski još 2006., a kao način te kontrole za pse i mačke sada lokalne zajednice mogu propisati da to bude trajna sterilizacija, kao što je, primjerice, propisani način označavanja životinja za pse mikročipiranje.

Lokalne zajednice mogu propisati evidentirane izuzetke, i sve to i rade kako bi smanjile napuštanje životinja jer neželjene životinje nastaju upravo od nekastriranih skrbničkih (vlasničkih) životinja.

Stoga se pozivaju sve jedinice lokalne samouprave, koje to još nisu učinile, da se pridruže više od stotinu gradova i općina koji su već kroz svoje gradske odluke propisali trajnu sterilizaciju na temelju čl. 62., st. 6. Zakona o zaštiti životinja.